Početak razvoja svih taleanta darovitih pojedinaca možemo uočiti već u vrtićoj i predškolskoj dobi. Prvi afiniteti, interesi i potrebe za specifičnim aktivnostima prisutni su i prije polaska u školu. Vrtićki odgoj i obrazovanje djece s visokim potencijalima tema je Erasmus+ projekta GIFTED koji se provodi u Sloveniji, Hrvatskoj i Srbiji. Naš tim projektni je partner i za potrebe realizacije projekta istražili smo napredne kurikulume u našoj zemlji.

Suvremen pedagoški pristup kreće od toga da je svako dijete jedinstveno, neponovljivo, znatiželjno i kreativno biće. On je ravnopravni i aktivni sudionik odgojno-obrazovnog procesa. S ovakvim promišljanjem, odgojitelji ranog i predškolskog odgoja trebaju prepoznati opće i specifične potrebe svakog djeteta, te razviti posebne strategije kroz koje će poticati interes za procesom učenja. Podloga za ovakav pristup nalazi se u Nacionalnom kurikulumu za rani i predškolski odgoji i obrazovanje (u nastavku NKRPO). NKRPO je glavni dokument za područje predškolskog odgoja unutar Hrvatskog obrazovnog sustava koji je nastao na temeljima prijašnjih dokumenata: 

  • Programskog usmjerenja odgoja i obrazovanja djece predškolske dobi
  • Konvencija o pravima djeteta, 
  • Nacionalnog okvirnog kurikuluma za predškolski odgoj i obrazovanje te opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje
  • Smjernica za strategiju obrazovanja, znanosti i tehnologije RH
  • Priručnika za samovrednovanje ustanova ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja
  • Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije.

Uz NKRPO iz 2015. godine, još jedan dokument koji se ne može izostaviti je Državni pedagoški standard iz 2008. godine i koji je obavezni dio plana i programa svake predškolske odgojno-obrazovne ustanove. Oba dokumenta su napisana dosta opsežno kao temeljni oslonac iz kojih se izvode kurikulumi vrtića i godišnji planovi i programi. I jedan i drugi promiču centralnu ulogu djeteta koje se odgaja, te na suvremenim tendencijama shvaćanja djeteta i djetinjstva temelje načela, vrijednosti i ciljeve.   

Uzimajući u obzir darovitost, NKRPO niti u jednom dijelu ne spominje potencijalno darovitu djecu, već je obuhvatio svu djecu na način da se može samo kvalitetnim djelovanjem unutar odgojno-obrazovne ustanove potaknuti razvoj autonomije i kreativnosti.

 NKRPO se poziva na objave iz Programskog usmjerenja kroz koju se naglašava humanističko-razvojna koncepcija svakog djeteta, te time daje značaj ideji humanizma, spoznaji o specifičnim osobinama i zakonitostima razvoja svakog djeteta predškolske dobi i spoznaji o značajkama izvanobiteljskog odgoja predškolske djece. Unutar Programskog usmjerenja naglašava se da je za izgrađivanje slike o djetetu prema humanističkim smjernicama potrebno imati u vidu da predškolsko dijete ima sljedeće temeljne potrebe: osnovne tjelesne potrebe, stvaralačke osobine koje dijete spontano pokazuje, iskreno izražavanje svojih potreba, osobitosti, osjećaja, opažanja, zamisli, radoznalosti, inicijative, optimističkog doživljaja života temeljenog na povjerenju u okolini, sigurnost i samopouzdanje, razvijanje samostalnosti i kompetencije, radoznalost i aktivnost, razvijanje stvaralačkog odnosa prema svijetu, težnje doživljavanja i stvaranja novog, izgradnje bogatije i preglednije slike svijeta kroz iskustva i znanja, potrebu za komunikacijom na razne načine, te primanje i razumijevanje poruka. Navedene potrebe su univerzalne, međutim uz njih se naglašava da je svako dijete posebno i da su sukladno dobi prirodno postoje razlike prema potrebama. Također se naglašava da su kod djeteta moguće i određene neravnoteže u pojedinim aspektima razvoja u obliku zaostajanja ili ubrzavanja, te one zahtijevaju dodatnu pažnju cijelog stručnog tima odgojno-obrazovne ustanove.

 Posebne potrebe se mogu izražavati kao potencijalne, prolazne i trajne. Unutar potencijalnih posebnih potreba navodi se da kod djeteta (ukoliko se ne govori o određenim rizičnim faktorima i njihovim posljedicama za razvoj), treba prepoznati elemente razvoja koje bitnije odudaraju od ostalih ili se po nečemu razlikuju od ostale djece u skupini. U tom slučaju je naglašen individualan pristup odgojitelja prema djetetu, te usmjeravanje određenih elemenata preventivnog djelovanja odgojitelja. Iako navedeni dokument to izričito ne spominje, unutar ovog koncepta moglo bi se uvrstiti i djecu koja pokazuju određene elemente darovitosti. 

Obzirom da je predškolski odgoj prva stepenica u hrvatskom odgojno-obrazovnom sustavu i da je neobavezan (osim Programa predškole) i u ovom i u svim sljedećim dokumentima (NKRPO) ne spominju se potencijalno darovita djeca. Uz to, potrebno je naglasiti da se darovita djeca i rad s njima tek prvi put spominju u Pravilniku o osnovnoškolskom odgoju i obrazovanju darovitih učenika koji je stupio na snagu iste godine kad i Programsko usmjerenje unutar predškolskog odgoja. Spomenuti pravilnik za osnovnoškolsko obrazovanje još uvijek je na snazi iako se pokazuje sve veća potreba za njegovim revidiranjem. 

Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj iz 2015. godine posljednji je službeni dokument koji je donesen i još uvijek je na snazi kao svojevrsna smjernica za sastavljanje Kurikuluma vrtića i Godišnjeg plana i programa. Iako je objavljen u službenim glasilima 2015. godine, sve do danas nisu izmijenjeni temeljni službeni obrasci po kojima se vodi pedagoška dokumentacija. Posebno se to odnosi na dio službenih obrazaca koji se vodi u vrtićima i odnosi se na neusklađivanje između razvojnih zadaća, koje su dio starog koncepta Programskog usmjerenja, i ono što NKRPO naziva dobrobiti. Što se tiče ostalih obrazaca koji se dodatno popunjavaju, još uvijek je na snazi službeni obrazac koji je podjednak za svu djecu s posebnim potrebama. U tom dijelu posebnog obrasca za djecu s posebnim potrebama sastavlja se individualni plan za svako pojedino dijete. Međutim, sve veći broj odgojitelja smatra da on ne zadovoljava u cjelini potrebe darovite djece, te da i njega treba revidirati. Obzirom da se zadnja godina boravka u predškolskoj ustanovi smatra obvezujućom za svu djecu i gledajući suvremene koncepcije u predškolskom odgoju, usklađivanje službenih obrazaca koji bi bili ujednačeni s NKRPO-om i osuvremenjeni predstavljalo bi veliki pomak nabolje u razumijevanju potreba i važnosti predškolskog odgoja. 

Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj temelji se na tri koncepta: načelima, vrijednostima i ciljevima. Načela se odnose na usklađenost svih dijelova kurikuluma i partnersko djelovanje sa svim sudionicima u izradi i primjeni kurikuluma. Načela se temelje na fleksibilnosti odgojno-obrazovnog procesa u vrtiću, partnerstva vrtića sa roditeljima i bliskom zajednicom i osiguravanja kontinuiteta u odgoju i obrazovanju. Prihvaćanjem načela fleksibilnosti stvaraju se preduvjeti za kvalitetniju odgojno-obrazovnu ustanovu i kojoj će se uspješno zadovoljiti podjednako sve potrebe pojedinca i zajednice. Poštovanjem prava omogućuje se ravnomjerni cjeloviti razvoj potencijala svakog pojedinca, u ovom slučaju djeteta. Unutar fleksibilnosti polazi se od uvjerenja da je učenje subjektivni proces i da se izvana može samo pokrenuti, međutim njime se ne može upravljati. Ukoliko bi koncept darovitosti promatrali unutar ovog načela, može se zaključiti da kvalitetan vrtić s kvalitetnim kurikulumom i okvirnim planom i programom treba prepoznati svako dijete kao posebnu individuu prema kojoj će se, sukladno razvojnoj fazi i interesima, promišljati specifične aktivnosti za prepoznavanje i unaprjeđivanje njegova razvoja u svim segmentima. Teško bi se načelo fleksibilnosti moglo ostvariti bez otvorenog i aktivnog partnerstva s užom i  širom zajednicom. Partnerstvo se najbolje ostvaruje kroz otvorenu komunikaciju u prvom redu s roditeljima djece, što je posebno izraženo kod darovite djece. Potencijalno darovito dijete treba prihvatiti sa svim svojim osobitostima i posebnostima. Kroz ravnopravnu i otvorenu komunikaciju između odgojitelja i roditelja ili skrbnika potrebno je tragati za zajedničkom djelovanjem koje će na primjeren način odgovoriti na sve razvojne potrebe djeteta. U pogledu potreba potencijalno darovitog djeteta, komunikaciju bi trebalo proširiti zajedno sa cijelom stručno-razvojnom službom (pedagog, psiholog ili stručnjak iz edukacijsko-rehabilitacijskog spektra djelovanja). Zajedničkom suradnjom i aktivnom djelovanje ostvaruju se uvjeti u kojem će potencijalno darovito dijete biti prepoznato u odgojno-obrazovnoj ustanovi, ali isto tako, vođeno i poticano u svakodnevnim aktivnostima u kojem će se poštovati njegove individualne posebnosti, te s druge strane poštovati njegova prava unutar zajednice. 

U današnjem vremenu roditeljska uloga je pred brojnim izazovima, što je posebno istaknuto kod roditelja s potencijalno darovitom djecom. Djeca s određenim posebnostima traže dodatan angažman, pa je danas osobito važno da odgojno-obrazovna zajednica bude na neki način pedagoška podrška roditeljima. Predškolski sustav bi trebao biti početna ili prva stanica unutar odgojno-obrazovnog sustava gdje bi se potencijalno darovito dijete prepoznalo, aktivno djelovalo u suradnji s roditeljima i zajednicom, te bi se nakon završetka predškolskog ciklusa odgoja osigurao adekvatni prelazak na sljedeću stepenicu unutar odgojno-obrazovnog sustava. Međutim, praksa pokazuje da su oba sustava još uvijek razjedinjena i da ne postoji sustavno praćenje potencijalno darovite djece u školskom sustavu. Naime, iz prakse se zna da ulaskom djeteta u osnovnoškolski sustav ispočetka se rade određene opservacije kako bi se dijete identificiralo kao darovito. Prijašnja praćenja, napisani posebni planovi, odrađene aktivnosti i evaluacije i osvrti koje dijete ima u predškolskom sustavu ne uzimaju se u obzir kod procjene spremnosti i zrelosti za upis u osnovnu školu. Obzirom da se s potencijalno darovitim djetetom ne radi individualno u predškolskom sustavu, nego je to zajedničko djelovanje svih stručnjaka unutar skupine, u tim okolnostima još više dolazi do izražaja praktična razjedinjenost unutar sustava u odnosu na smjernice koje zagovara službeni kurikulum. U tom pogledu je još uvijek vidljiva i razjedinjenost stručnjaka unutar samog sustava. U predškolskom sustavu se stalno naglašava kontinuirano istraživanje i unapređenje prakse s ciljem unapređenja odgojno-obrazovnog procesa, što i brojni praktičari poduzimaju. Međutim, još uvijek je sustav predškolskog odgoja i oosnovnoškolskog odgoja i obrazovanja relativno zatvoren, tako da ne postoji sinergija i protočnost u pogledu podjele informacija i iskustava uz kontinuirani nastavak praćenja i rada, što je izuzetno važno kod djece s posebnim potrebama.

Sljedeći koncept kurikuluma su vrijednosti. One su orijentir za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ciljeva i putokaz za djelovanje prema kojem bi trebalo razvijati djecu i društvo. Vrijednosti za koje se društvo zauzima i koje bi se trebalo njegovati od najranijih dana su: znanje, identitet, humanizam i tolerancija, odgovornost, autonomija i kreativnost. Dijete u predškolskoj ustanovi je aktivni istraživač, tako da znanje usvaja na aktivan način. U poticajnom okruženju i u interakciji s ostalom djecom, uz neizravnu potporu odgojitelja, svako dijete otkriva i uči, te percipira sebe kao aktivnu i uspješnu osobu. S potencijalno darovitom djecom to je još više izraženo. Obaveza odgojitelja jest odgovoriti poticajnim materijalima za djelovanje i aktivnostima, ne samo na zahtjeve grupe nego isto tako i na zahtjev potencijalno darovitog djeteta. Krajnji cilj bi trebao biti da svako dijete osjeti zadovoljstvo i uspješnost učenjem i djelovanjem. Kroz humanizam i toleranciju podrazumijeva se prihvaćanje i poštovanje svakog živog bića, te ostvarivanje pravednosti kao životnog načela. U predškolskim ustanovama to znači poštovanje i prihvaćanje različitosti kod djece, te se na taj način prihvaćaju između ostalog i djeca s posebnim potrebama – bilo da je riječ o djeci s posebnim potrebama ili potencijalno darovitoj djeci. Sva djeca nisu ista, niti su unificirana, te je zadatak odgojitelja prepoznati posebnosti svakog pojedinog djeteta i te posebnosti njegovati i razvijati unutar zajednice. Svako dijete ima pravo na razumijevanje i potporu, te se prema trenutnoj praksi koju imamo u predškolskim ustanovama nastoji njegovati inkluzivan pristup svoj djeci. 

Kroz rani i predškolski odgoj nastoji se poticati razvoj osobnog identiteta djeteta. To je polazna točka za kasnije razvijanje kulturnog i nacionalnog identiteta. U sigurnom okruženju predškolske ustanove, dijete razvija pozitivnu sliku o sebi. Osnovna zadaća odgojitelja bi trebala biti prihvaćanje i razumijevanje individualnih posebnosti svakog djeteta. Kod potencijalno darovite djece to je još više naglašeno jer ta djeca nerijetko osjećaju određeni raskorak između svojih posebnosti i potreba te razumijevanja i prihvaćanja zajednice i socijalnih interakcija. Razvojem odgovornosti kod djece treba uspostavljati odnos između socijalne slobode i odgovornosti, te samoprocjene vlastitog djelovanja. Razvojem samostalnog mišljenja, odlučivanja i djelovanja kod djece razvijamo njegovu autonomiju. Kod djeteta od najranijih dana treba poticati donošenje odluka, te uz to razvijati odgovornost za iznesena mišljenja i izbor. Kreativnost je vrijednost koja se izrazito povezuje s djecom s posebnim potrebama. Dijete koje je u stanju prepoznati i oblikovati različite kreativne aktivnosti, te na originalan način riješiti probleme, može se smatrati djetetom s određenom darovitošću. Tu darovitost ili posebnost odgojitelji trebaju prepoznati, njegovati i omogućiti izražavanje, te kroz djelovanje poticati razvoj divergentnog mišljenja. Kroz odgojno-obrazovnu praksu brojni odgojitelji svjedoče o djeci koja su pokazivala određenu kreativnost i nadarenost. Međutim, isto tako, iako su ta djeca imala potporu odgojitelja i stručne službe unutar ustanove, još uvijek u sustavu nedostaje povezanost ili svojevrsna piramidalna podrška, njihovo praćenje između centara izvrsnosti, stručno-razvojnih centara i odgojno-obrazovnih ustanova. U Republici Hrvatskoj se osnivaju se centri izvrsnosti koji imaju zadatak registrirati, pratiti, razvijati aktivnosti i pružati stručnu podršku odgojno-obrazovnim djelatnicima u radu s darovitom djecom. Takvi centri su osnovani u Čakovcu, Osijeku, Rijeci, Splitu, Varaždinu, Zadru i Zagrebu, a namijenjeni su podršci i radu kako sa školskim odgojno-obrazovnim djelatnicima tako i  s djecom koja pohađaju školu. S druge strane, centri izvrsnosti ili stručno-razvojni centri koji bi bili partneri potencijalno darovitoj djeci predškolskog uzrasta djeluju u Splitu u sklopu dječjeg vrtića Cvit Mediterana, u Rijeci u sklopu Centra za poticanje darovitosti, te u Zagrebu centar Bistrić.

Zadnji dio NKRPO su ciljevi koji su usmjereni na osiguravanje dobrobiti djece. Dobrobiti dijelimo na: osobne, emocionalne i tjelesne, obrazovne i socijalne. One se nadovezuju na prije navedene vrijednosti i načela, a odgojno-obrazovnim djelatnicima su važne za promišljanje u sastavljanju aktivnosti kroz plan i program djelovanja. Kroz planiranje aktivnosti se nameće pitanje koju vrstu dobrobiti razvijamo kod djece. Sukladno tome, svaku aktivnost promatramo iz više stanovišta. U promišljanju se trebaju uzeti u obzir posebitosti svakog djeteta i njihovi interesi. Na dobrobiti se naslanja razvoj kompetencija. Osam temeljnih kompetencije je prenuzeto iz opće obrazovne politike Republike Hrvatske, koja ih je prihvatila iz Europske unije, a odnose se na: komunikacija na materinskom i stranim jezicima, matematička kompetencija i osnovne kompetencije u prirodoslovlju, digitalna kompetencija, učiti kako učiti, socijalna i građanska kompetencija, inicijativnost i poduzetnost, kulturna svijest i izražavanje. 

Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj u svojim osnovama je dosta dobro osmišljen i postavljen, te se temelji se na suvremenim tendencijama predškolskog odgoja u Europskoj uniji. Svakom odgojitelju daje slobodu u djelovanju i poticaj za aktivno osmišljavanje plana i programa djelovanja. Vrlo je prilagodljiv i može se primijeniti na sve sudionike odgojno-obrazovnog sustava. Ono što je manjkavost je nerealnost u pojedinim elementima obzirom na okruženje za koje je namijenjen. Autori kurikuluma su ga sastavljali s vrlo ambicioznom idejom provedbe, međutim ukoliko ga prilagodimo za sastavljanje vrtićkog kurikuluma, onda još uvijek određeni elementi nisu primjenjivi ili su tek djelomično primjenjivi u predškolskim ustanovama. 

Cijeli sustav predškolskog odgoja u pogledu financiranja ovisi o lokalnoj upravi i samoupravi,  pa posljedično on nije ujednačen u svim dijelovima Republike Hrvatske. Kako sustav predškolskog odgoja spada u neprofitni sektor, tako i samo financiranje uvelike ovisi o strategijama lokalnih uprava i samouprava. Veliku ulogu u svemu tome ima uprava vrtića zajedno s ravnateljstvom, jer bez strateškog djelovanja same ustanove i izgradnje vizije vrtića određeni elementi NKRPO teško će biti ostvarivi. Za puno ostvarivanje elemenata NKRPO potrebna su znatna materijalna i financijska sredstva za lakše i efikasnije ostvarivanje planiranih aktivnosti te trajni profesionani razvoj, tj. dodatno stručno usavršavanje odgojitelja. Ako se na kraju vratimo na naslov rada, mišljenja sam da su potencijalno darovita djeca ipak na određeni način obuhvaćena NKRPO-om. Međutim, za puno ostvarivanje elemenata iz kurikuluma i usklađivanje s potrebama djece s posebnim potrebama postoji prostor za napredak, posebno u dijelu suradnje s ostalim odgojno-obrazovnim djelatnicima u vertikali obrazovanja i znanosti, te osmišljavanju zajedničke platforme djelovanja. U tom pogledu, profitirali bi svi u zajednici. 

Dobrila Radeka (Dječji vrtić “Žuto pače”, Zadar)

 

)