U odgojno-obrazovnoj praksi često se susrećemo s učenicima za koje mislimo da bi mogli imati značajno bolje ocjene no to se iz situacije u situaciju iz nekog razloga ne događa. Podbacivanje je pojava koja je rezultat interakcije više različitih čimbenika. Ako govorimo o obrazovanju darovitih učenika, podbacivanjem opisujemo one učenike koji ne ispunjavaju svoje potencijale ili ne angažiraju većinu svojih kapaciteta za postizanje akademskog uspjeha. Slučajevi neuspjeha darovitih učenika prisutni su u praktički svim demografskim, etničkim ili kulturološkim skupinama (Karaduman, 2013). To znači da su ‘podbacivači’ prilično heterogena populacija, posebice ako uzmemo u obzir psihološke i socijalne uzroke neuspjeha. Istraživači i praktičari obično razlikuju dvije vrste podbacivanja: relativno i apsolutno. Relativno podbacivanje možemo opisati kao postizanje neuspjeha u nekim akademskim područjima, no ne svim jer u pojedinima učenik postiže očekivani uspjeh. S druge strane apsolutno podbacivanje označava neuspjeh u svim akademskim područjima. Ova vrsta podbacivanja izuzetno je riskantna jernjegova konačna posljedica može biti odustajanje i izlazak učenika iz školskog sustava.
Zašto dolazi do podbacivana? Na prvom mjestu imamo osobne čimbenike uglavnom uzrokovane neskladom tj. asinkronijom između emocionalnog i kognitivnog razvoja koji može uzrokovati probleme u emocionalnoj ravnoteži, neprilagođeno ponašanje i probleme u društvenom životu (Cross, 2011). Također treba spomenuti da emocionalna i druge vrste preosjetljivosti često uzrokuje probleme u društvenom ponašanju (Alias et al. 2013), specifičnoj strukturi osobnosti (Lacasse 1999. u Pfeiffer i sur. 2018), određenim poremećajima i deficitima, na primjer ADHD/ADD (McCoach i sur. u Pfeiffer i sur. 2018) te vrijednosti i stavovi (Siegle i McCoach u Pfeiffer i sur.. 2018).
Najčešće psihološke karakteristike darovitih učenika koji podbacuju u akdaemskom području su:
– niska akademska samopercepcija
– niska samoučinkovitost
– niska samomotivacija i motivacija za uključivanjem u akademske aktivnosti
– vanjski atribucijski stil
– negativan stav prema školi i učiteljima
– niska samoregulacija i nerazvijene metakognitivne vještine
Također, razlozi za neuspjeh mogu se pronaći u neskladu i nedostatku podrške obitelji (socijalni nesklad, financijski izazovi) i društvenim čimbenicima kao što su je politika škole prema obrazovanju darovitih učenika ili neambicioznost učitelja i nastavnika. .
Ako uzmemo u obzir samo nekoliko mogućih čimbenika podbacivanja, lako možemo zaključiti da je gotovo nemoguće osmisliti univerzalni pristup potpore za primjerice grupu neuspješnih darovitih učenika u nekoj školi. Svaki učenik u školu dolazi sa svojom ‘prtljagom problema’ i samim time se nameće individualni pristup u tretmanu djetetovih potreba kako bi se omogućile prilike za razvoj specifičnih kompetencija kako bi učenik postigao optimalni školski uspjeh.
Cross, T. (2011). On the Social and Emotional Lives of Gifted Children. Prufrock Press Inc. Alias A., Rahman S., Majid R., Yassin S. (2013) Dabrowski’s Overexcitabilities Profile among Gifted Students. Asian Social Science. 9(16)
Karaduman, B. G. (2013). Underachievement in gifted students. International Journal on New Trends in Education and Their Implications, 4, 165–172
Pfeiffer, S. I., Shaunessy-Dedrick, E., & Foley-Nicpon, M. (Eds.). (2018). APA handbook of giftedness and talent. American Psychological Association
Autor: Ivan Alagić, dipl.psih., ECHA Practitioner in gifted education