Učenici s visokim potencijalima i talentirani učenici prilično su heterogena populacija. Zahvaljujući njihovo specifičnom psihosocijalnom razvoju, obrazovnim potrebama te specifičnim razvojnim putanjama unutar određene domene teško ih možemo svrstati u istu ladicu (Subotnik i sur. 2011; Cross, 2009). Raznolikosti unutar ove populacije doprinose različiti kognitivni profili, preferencije u učenju, interesi, osobine ličnosti, ali istovremeno i teškoće u učenju, deficiti pažnje te neusklađenost između kognitivnog i emocionalnog razvoja (Neihart, Pfeiffer i Cross, 2015; Clankenbeard, 2012; Reis i sur., 1997). Pronalasci suvremenih istraživanja daju zaključiti da postoje različiti uzorci u darovitosti koji se mijenjaju kroz vrijeme (Renzulli i Reis, 2018). Ovo znači da imati visoko razvijene sposobnosti ili biti identificiran kao talentiran nije garancija budućeg akademskog ili profesionalnog uspjeha. Također, pojedinci koji budu prepoznati kao daroviti i postignu akademske ili poslovne uspjehe, njihovi razvojni putevi i uspjesi mogu biti značajno različiti.
Istraživači su u posljednjih nekoliko desetljeća formulirali nekoliko tipologija kako bi objasnili razlike unutar populacije darovitih. Primjerice Renzulli (Renzulli i Reis, 2018) razlikuje akademsku i kreativno-produktivnu darovitost. Cho i sur. (2008) razlikuju četiri tipa darovitih učenika: procvjetale (full-bloomer), uspješne (good achiever), uvenule (fade-away) i kasno procvjetale (late-bloomer). Castejón i sur. (2016) identificirali su četiri skupine darovitih učenika: uspješne (gifted achiever), kognitivno darovite (cognitive gifted), kreativne (creative gifted) te visoko uspješne i darovite (high achievement and cognitive gifted).
Jedna od utjecajnijih tipologija u suvremenoj odgojno-obrazovnoj praksi su tzv. profili darovitih i talentiranih Maureen Neihart i Georgea Bettsa (1988, 2010). Ovi autori na opsežan način opisuju šest tipova darovitih učenika s obzirom na njihove intelektualne i socioemocionalne karakteritike, kao i razvojne i obrazovne potrebe. U nastavku slijede sažeti opisi ključnih karakteristika pojediih tipova (cjelovite opisi mogu se pronaći na poveznici).
Tip 1: Uspješni
Izrazito dobro prilagođeni školskom sustavu
Pokreću ih vanjski motivatori (ocjene, priznanja, pohvale, akademski uspjesi)
Traže strukturirano okruženje i aktivnosti
Imaju teškoće u snalaženju u nestrukturiranim okolnostima (“u stvarnom životu”)
Postižu visoke rezultate na IQ testovima
Tip 2: Kreativni
Visoka razina kreativnosti u razmišljanjima i radu
Sklonost propitivanju pravila, autoriteta i vršnjaka
Teškoće u konformiranju prema školskom sustavu
Često u konfliktu s društvenom okolinom
Škole ih često propuste identificirati kao darovite
Tip 3: Skriveni
Sklonost prikrivanju vlastitih potencijala i talenata (posebice djevojčice)
U otporu, dominiraju osjećaji nesigurnosti i anksioznosti
Često odustaju od vlastitih talenata kako bi se uklopili u vršnjačku skupinu učenika koji nisu daroviti
Tip 4: Rizični
Često obuzeti ljutnjom prema odraslima i prema sebi
Osjećaju se odbačeno i povučeno
Često imaju izvaškolske i neakademske interese
Nerijetko su identificirani kasnije u školovanju
Pokazuju teškoće u standardnim školskim programima
Često su u potrebi za individualnim ili obiteljskim savjetovanjem ili podrškom
Tip 5: Dvostruko etiketirani
Učenici s motoričkim ili emocionalnim teškoćama, ili sa specifičnim teškoćama učenja
Često ne uspiju demonstrirati svoj potencijal kroz školska postignuća
Često djeluju kao tvrdoglavi ili kao da su u otporu
Koriste humor ili intelektualizaciju kao strategije suočavanja s frustracijom zbog neostvarenih očekivanja
Tip 6: Autonomni
Koriste školski sustav kako bi stvorili prilike za učenje i osobni napredak
Neovisni i vođeni vlastitim odlukama
Snažan osjećaj osobne snage i sposobnosti
Imaju sposobnosti dizajnirati vlastite ciljeve u učenju i obrazovanju
Premda ova tipologija na širok način opisuje karakteristike šest profila darovitih učenika u odgojno-obrazovnoj praksi ćemo se rjeđe susresti s “čistim” profilima. Češće ćemo pronaći učenike koji imaju karakteristike dva ili tri tipa. Zato je važno napomenuti da opisi pojedinih profila praktičarima ne bi smjeli služti kao svojevrsna dijagnoza za pojedinog učenika nego kao orijentacija u planiranju odgojno-obraovnog rada. Pravovremeno prepoznavanje specifičnih karakteristika darovitih učenika služi kao uvid u potencijalne razvojne i obrazovne teškoće, izazove i potrebe. Dugoročno gledano ovo je jedan od načina prevencije akadeskog podbacivanja, koje nije rijetka pojava u populaciji učenika s visokim potencijalima, te kao prostor za poticanje osobnog razvoja i razvoja pozitivne slike o sebi.
Ivan Alagić, dipl.psih.
Literatura:
Betts, G. T. & Neihart, M. (1988). Profiles of the Gifted and Talented. Gifted Child Quarterly, 32(2), 248-253.
Betts, G., & Neihart, M. (2010). Revised profiles of the gifted and talented. Retrieved March 17.2023. from act.gov.au.
Castejón, J. L., Gilar, R., Miñano, P. & González, M. (2016). Latent class cluster analysis in exploring different profiles of gifted and talented students. Learning and Individual Differences. 50, 166-174.
Cho, S., Ahn, D., Han, S., & Park, H. (2008). Academic developmental patterns of the Korean gifted during the 18 years after identification. Personality and Individual Differences, 45, 784–789.
Clinkenbeard, P. R. (2012). Motivation and gifted students: Implications of theory and research. Psychology in the Schools, 49, 622–630.
Cross, T. L. (2009). Social and emotional development of gifted children: Straight talk. Gifted Child Today, 32, 40–41.
Neihart, M., Pfeiffer, S. I., & Cross, T. L. (Eds.). (2015). The social and emotional development of gifted children: What do we know? (2nd ed.). Prufrock Press.
Reis, S. M., Neu, T. W., & McGuire, J. M. (1997). Case studies of high ability students with learning disabilities who have achieved. Exceptional Children, 63, 463–479.
Renzulli, J. S. & Reis, S. M. (2018). The three ring conception of giftedness: A developmental approach for promoting creative productivity in young people. In S. I. Pfeiffer, E. Shaunessy-Dedrick & M. Foley-Nicpon, (Eds.), APA handbook of giftedness and talent (pp. 185-189). American Psychological Association.
Subotnik, R. F., Olszewski-Kubilius, P., & Worrell, F. C. (2011). Rethinking giftedness and gifted education: A proposed direction forward based on psychological science. Psychological Science in the Public Interest, 12, 3–54.