Kada govorimo o vrstama mišljenja ne možemo izbjeći najpopularniju podjelu na konvergentno i divergentno. Divergentno mišljenje se često pojavljuje kao sinonim za kreativnost, a temeljno značenje može se prevesti kao „misliti u više pravaca“. Konvergentno mišljenje je najjednostavnije rečeno ono što vježbamo cijeli život iliti „misliti u jednom ispravnom pravcu“. Tipično „školsko“ učenje  izgleda tako da dobijemo veliku količinu informacija koju moramo na neki način oblikovati i zapamtiti. To radimo jer postoji velika vjerojatnost da će nam upamćena informacija trebati za rješavanje problema. Kao što samo ime govori, konvergentno, iz mnoštva informacija odabiremo jednu koja odgovara našem problemu. Ljudi se razlikuju po tome koliko dobro im idu ovakvi zadaci, neki su u njima izvrsni, a neki su pak izvrsni u drugačijem načinu razmišljanja, onom divergentnom. Za osobe koje su dobre u konvergentnom načinu razmišljanja dobra vijest je kako većina analiza školskih udžbenika pokazuje slične rezultate, gotovo 2/3 sadržaja odnosi se na zadatke konvergentnog mišljenja i kognitivne memorije.

Lako ćete ih prepoznati to su zadaci tipa jedan problem jedan odgovor, zadaci izbora (zaokruži točan odgovor), nadopuni, objasni, poveži… testovi inteligencije mjere ovaj način mišljenja bilo da se radi o verbalnom ili neverbalnom testu. Bez ovakvog načina razmišljanja teško da bi mogli donositi zaključke, posebice ne one smislene. Konvergentno mišljenje zahtijeva brzinu, točnosti i logiku, a što više vježbamo ovakve zadatke bit ćemo sve uspješniji u njima. Zašto? Jer većina zadataka zahtijeva provjerene puteve rješenja, poznate tehnike i naravno znanje o problemskoj situaciji. Zadaci dosjećanja najjednostavniji su primjer konvergentne kognicije, a usudili bi se reći i najčešći i najgori. Nekako se konvergentno mišljenje počelo poistovjećivati s zadacima prepoznavanja i dosjećanja iako zadaci koji potiču ovakav način mišljenja mogu biti puno kompleksniji, maštovitiji, a time i za onoga tko će ih rješavati poticajniji. Ako uzmemo izvornu definiciju konvergentnog mišljenja koje uključuje sintezu informacija onda su zadaci dosjećanja jako loš primjer za isto. Jedan od razloga zašto je konvergentno mišljenje toliko obuhvaćeno kada se radi o provjerama bilo kakve  vrste je taj što su takvi testovi standardizirani, tj. znamo točan odgovor. Kod divergentnog mišljenja to nije slučaj pa ga je puno teže ocijeniti što u situacijama bilo kakve selekcije može predstavljati poteškoću. Možda, lošiji primjer od samog dosjećanja kao zadatka konvergentnog mišljenja je  nedostatak primjera sinteze sadržaja koji poučavamo izvan samog područja poučavanja. Jasnije rečeno, bilo da govorimo o sintezi (ili školskim rječnikom rečeno korelaciji) među predmetima ili sintezi sa praksom, tj. životom. Stvari koje učimo kroz život ne funkcioniraju odvojeno jedna od druge, pa tako ni znanje koje skladištimo s namjerom da će nam trebati u nekoj problemskoj situaciji ne treba pospremati na takva način, a niti ga provjeravati. To je vrlo očito i iz činjenice da što više povezujemo ono što učimo sa starim znanjem lakše se i dosjećamo. Nevažno jesmo li u suštini više konvergentni ili divergentni mislilac konvergentan način razmišljanja je ono što će nas u životnim situacijama najviše ocjenjivati (i cijeniti).

Kada govorimo o kreativnom procesu ovaj načni razmišljanja je ono što zaokružuje cijelu priču. Faze jednog i drugog načina razmišljanja se izmjenjuju neprestano, ali kako bismo dobili jednu ideju i od nje gotovi produkt ne možemo bez konvergentnog mišljenja. Zašto? Jer se oslanja na znanje. Što imamo više znanja, imamo i više ideja, ideje se vrlo često kombiniraju, a razvoj i provođenje ideje u praksu često uključuje provjerene obrasce koji funkcioniraju. Dok nas divergentna produkcija lansira u svemirske prostore, konvergentna nas drži čvrsto na zemlji. Jedno bez drugoga ne ide. Ovakav način postavljanja stvari je vrlo isključiv, pa možemo reći kako služi ilustracije radi. Naravno, da su ljudi sposobni uvježbati jednu ili drugu vrstu mišljenja te zasigurno nisu isključivo konvergentni ili isključivo divergentni mislioci. Ipak, važnost ova dva mišljenja i njihovu isprepletenost vidimo i na mnogim drugim primjerima. Prilikom rješavanja zadataka koja uključuju jednu ili drugu vrstu mišljenja uočen je različita EEG aktivnost. To bi dalo naslutiti i različite procese koji se odvijaju u pozadini.  Emocionalna stanja o kojima izvješćuju sudionici istraživanja u različitim tipovima zadataka razlikuju se, pozitivna za divergentno i negativna za konvergentno. Ako ste stekli dojam da sve prethodno napisano vrijedi za odrasle, onda je je on sasvim pogrešan. Isti obrasci događaju se i kada dijete pokušava riješiti zadatak po svojoj prirodi najčešće konvergentan. Zavezati vezice na cipeli, oprati zube, nacrtati kuću, otpjevati pjesmicu… Vrlo često su i različite aktivnosti koje se koriste ne bili potaknule kreativnost ili divergentno mišljenje zapravo konvergentne. Uzmimo samo primjer upotrebe likovnog materijala. Djeci ponudimo tempere, kistove i jesensko lišće uz zadatak da prouče kako lišće izgleda i pokušaju nacrtati svoj primjer. Ovo je tipičan zadatak konvergentnog mišljenja budući da se zahtijeva točno određena reprodukcija. Divergentan zadatak bio bi djeci reći da bez obzira na izgled jesenskog lišća pokušaju osmisliti svoju verziju, da mijenjaju izgled, boju, oblik itd.

Kada govorimo o didaktici vezanoj za konvergentno mišljenje vrlo su male šanse da promašite ili pogriješite u kupovini ako ga želite vježbati. Najveći postotak je upravo dizajniran za ovo mišljenje, a na nekoj su razvijeni i cijeli programi, poput primjerice Montessori programa.

Klikeraj je osmislio igru koja za zove Krug, a osnovna logika u podlozi je sinteza sadržaja. Igrač se mora dosjetiti relevantnih informacija iz različitih područja i povezati ih u jednu smislenu. Igra potiče integraciju znanja. Što više znanja imamo to je igra bogatija. Na ploči se nalaze kategorije koje su promjenjive, a zadatak je uvijek isti povezati sadržaj i pronaći točno rješenje.

Slijede neki od primjera koje su polaznici edukacija i korisnici igara izveli za mlađe „učenike“.

Kategorije su:

slova-zadatak je pronaći riječ, brojevi-kazaljake imaju matematičke funkcije, dijelovi i karakteristike životinja-zadatak imenovati životinju, ekologija-upoznavanje s pojmovima i sinteza sadržaja, boje-pronađi predmet određenih boja, emocije-kategorije su ekspresije lica, a zadatak pogodi emociju

Starija djeca igraju bez ikakve prilagodbe standardnu igru, osnovni uvjet je da znaju značenja kategorija. A zamislite tek koliko bogata igra postaje kad su njezini igrači odrasli koji imaju znanje iz svih kategorija!

U prilogu se nalazi snimka u kojima polaznica koristi i prilagođava igru sadržajima koje ju zanimaju-bajkama!