Ministarstvo znanosti i obrazovanja objavilo je u listopadu 2022. godine dokument Smjernice za rad s darovitom djecom i učenicima (u daljnjem tekstu: Smjernice), namijenjene svim osobama u procesu odgoja i obrazovanja koji se bave radom s darovitim učenicima te roditeljima/skrbnicima darovite djece. Smjernice se odnose na odgojno-obrazovni rad s darovitim učenicima na svim odgojno-obrazovnim razinama od predškolskoga, osnovnoškolskoga do srednjoškolskog odgoja i obrazovanja. Smjernice proizlaze iz: „Nacionalnoga okvirnog kurikuluma za predškolski odgoj i obrazovanje te opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje (MZOŠ/11), postoje paralelno sa Smjernicama za rad s učenicima s teškoćama (MZO/21) i Smjernicama za vrednovanje procesa učenja i ostvarenosti ishoda u osnovnoškolskome i srednjoškolskome odgoju i obrazovanju (MZO/20)“. Usklađenošću navedenih dokumenata postiže se ravnoteža dodatne podrške djeci s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama te se razrješava postojeći prijepor o tome treba li darovitim učenicima dodatna podrška u sustavu kao i nametnuto pitanje kako u odgoju i obrazovanju uskladiti načela jednakosti i izvrsnosti. Zalaganje za izvrsnost, objašnjava se i Smjernicama, nije u suprotnosti načelu jednakosti jer načelo jednakosti podrazumijeva jednake mogućnosti za sve, odnosno svakom učeniku treba omogućiti jednake prilike za korištenje svojim potencijalima i njihovo razvijanje na najvišoj mogućoj razini. Mnoge razvijene zemlje u svijetu prepoznaju skupine darovitih učenika i pojedinaca kao izrazito bitan resurs koji će moći prevladavati nametnute teškoće u suvremenom društvu te sudjelovati u tehnološkom i gospodarskom razvoju. Izdanim dokumentom sustav odgoja i obrazovanja u Republici Hrvatskoj želi omogućiti primjenu strategije kojom može unaprijediti svoju društvenu zajednicu.
U Smjernicama je istaknuto kako poticanje razvoja pojedinih sposobnosti kod učenika bez cjelovitog razvoja vrlina i snaga osobe te njegovanja pozitivnih vrijednosti i moralnog razvoja ne može dovesti do konstruktivnosti korisne za čovječanstvo. Naglašava se kako tek ona darovitost koja se temelji na moralnim načelima i općeprihvaćenim ljudskim vrijednostima može postati izvor rasta pojedinca i društva.
U Smjernicama je izdvojena jedna od zastupljenih definicija darovitih učenika i darovitosti budući da je darovitost izrazito složen pojam te sukladno tome postoji više definicija koje određuju pojam darovitosti. Naglašeno je kako su daroviti učenici heterogena skupina zbog višedimenzionalnosti sposobnosti i osobina te svoje razvojne prirode, a sukladno tome, identifikacija darovite djece izuzetno je složen postupak koji se treba kontinuirano provoditi kako bi se prepoznale potrebe darovite djece te poticali njihovi visoki potencijali. U dokumentu su navedene osobine koje često opažamo kod darovite djece, ali i osobine koje mogu otežati razvoj i prilagodbu darovitih učenika te smanjiti njihovu školsku uspješnost. Ističe se kako emocionalni i socijalni razvoj darovite djece i učenika nije usklađen s intelektualnim razvojem te su navedene teškoće s kojima se daroviti učenici mogu susretati. Nastavno teškoćama s kojima se daroviti učenici redovito susreću opisani su razlozi neuspjeha u razvijanju darovitosti kod učenika te je istaknuta važnost okoline za razvoj potencijalne darovitosti jer ono dijete koje je nezadovoljno i nesretno ne može obrazovno napredovati budući da polako gubi motivaciju, teže se koncentrira, a samim time i teže uči.
Detaljno je u dokumentu opisan proces identifikacije darovite djece i učenika te navedeno kako je informacije o identificiranoj darovitoj djeci potrebno prenijeti na primjeren način odgojiteljima, učiteljima/nastavnicima te roditeljima/skrbnicima, ali i samoj darovitoj djeci i učenicima na primjeren način i uz prisustvo roditelja/skrbnika. Istaknuta su i načela od posebnog značenja u procesu kurikularnog planiranja te je detaljno opisana podrška darovitoj djeci u ranome i predškolskom odgoju i obrazovanju, a zatim u osnovnoškolskom i srednjoškolskom odgoju i obrazovanju.
Navedeni su i definirani razlikovni i individualizirani kurikulumi za darovite učenike koji su kvalitativno, a ne samo kvantitativno različiti od nacionalno određenoga kurikuluma, a potrebne izmjene pri izradi takvih kurikuluma odnose se na nekoliko dimenzija: odgojno-obrazovne ishode (očekivanja), pristup učenju i poučavanju, uratke, tempo učenja i okružje učenja. Također se navodi i mogući razlikovni i individualizirani kurikulum izvan redovite nastave te različiti izvanškolski oblici rada s darovitim učenicima. Opisano je vrednovanje i izvješćivanje o napredovanju darovite djece i učenika kao i uloga nositelja kurikuluma u radu s darovitom djecom i učenicima (tima za darovite, odgojitelja, učitelja/nastavnika, mentora, psihologa, pedagoga, edukacijskih-rehabilitatora, logopeda i socijalnih pedagoga, knjižničara te ravnatelja). Opisani su i načini za ostvarivanje kvalitetne suradnje s roditeljima/skrbnicima darovite djece i učenika. Umjesto zaključka istaknuto je kako darovitu djecu trebamo u potpunosti prihvatiti sa svim njihovim posebnostima, a naša je odgovornost pomoći im očuvati i razvijati motivaciju i ljubav prema učenju kako bismo održali njihovu prirodnu znatiželju.
Cijeli dokument Smjernice za rad s darovitom djecom i učenicima dostupan je na mrežnim stranicama Ministarstva znanosti i obrazovanja.
Marija Delinger, mag.prim.educ.