U obrazovanju darovitih učenika postoje različite metode odabira, odnosno identifikacije pojedinih učenika s visokim potencijalima. Svaka od metoda i tehnika ima svoju specifičnu namjenu, svoje prednosti, ali i nedostatke. U odgojno-obrazovnoj praksi postoje različite situacije u kojima treba identificriati darovite učenike, a ovisno o vrsti škole, vrsti programa obogaćivanja i vremenskom razdoblju, izbor metode odabira se mogu značajno razlikovati. Testiranja, procjene, upitnici, intervjui, evaluacija postignuća… kriteriji su mnogi. Kako bismo sistematizirali važnost svih kriterija pokušajmo analizirati idući primjer.
Recimo da škola ima namjeru ponuditi obogaćene aktivnosti za napredne učenike u petom (ili nekom drugom) razredu iz područja prirodoslovlja.
Cilj nam je pronaći i orijentirati učenike s visokorazvijenim kompetencijama u prirodi, biologiji, geografiji i matematici. Također, u obzir želimo uzeti učenike sa značajnim potencijalom za razvoj kompetencija u navedenim domenama.
Kako bismo što objektivnije i pouzdanije obavili proces identifikacije potreban nam je teorijski okvir. Za to bi trebalo proučiti i primijeniti neki od danas dominantnih i utjecajnih modela darovitosti. Istraživači i praktičari se danas najčešće oslanjanju na Renzullijevu troprstenastu teoriju ili na Gagneov razvojni model (Pfeiffer i sur. 2018).
Metodologija koju bismo koristili bi kombinirala subjektivne i objektivne mjere.
Faza 1: Izrada inventara (check-liste) s relevantnim osobinama, ponašanjima i postignućima koji su tipični za darovite učenike u domenama prirodoslovlja. Ovaj bi se inventar izradio u suradnji s kompetentnim učiteljima i stručnim suradnicima.
Faza 2: Primjena check-liste u svim petim razredima. Nominacije od strane nastavnika.
Faza 3: Intervjui s učenicima koji su nominirani, procjena motivacije i prijedlozi za uključivanje u obogaćenom program iz prirodoslovlja.
Faza 4: Objektivne mjere – generacijsko testiranje inteligencije u svim petim razredima. Na temelju psihometrijskog kriterija odabiru se potencijalni kandidati.
Faza 5: Intervjui s učenicima koji su postigli iznadprosječne rezultate na IQ testu, provjera motivacije, prijedlozi za uključivanje u obogaćeni program iz prirodoslovlja.
Generacijska identifikacija putem psihološkog testiranja sposobnosti najobjektivnija je metoda procjene. No, ona uvijek dolazi s određenim rizicima. Objektivne mjere koje koristimo kao što su IQ testovi ponekad isključuju neke učenike. Prosječan rezultat na IQ testu može biti rezultat mnogih čimbenika unatoč visokoj sposobnosti, npr. nedostatak pažnje, anksioznost prilikom rješavanja testa, namjerno postizanje niskog rezultat ili samo loš dan,
Betts i Neihart (1988) identificirali su šest tipova darovitih učenika i praksa je pokazala da su određene metode selekcije nedostatne u identificiranju specifičnih tipova. Na primjer, grupno testiranje inteligencije često ne prepoznaje tzv. ‘skriveni tip’ darovitog učenika. Kako bi se to spriječilo, učitelje i mentore trebalo bi uputiti u praćenje učenika nakon selekcijskog postupka tijekom redovne nastave i opažanje tzv. darovitih ponašanja.
Dodatni problem koji je često prisutan u školama je da postoje slučajevi učenika koji pokazuju visoko razvijene talente, ali njihov IQ rezultat nije iznad prosjeka. Ovakve situacije nas podsjeća da IQ testovi nisu savršeni i da mjere određene aspekte inteligencije, a neke druge ne, na primjer praktičnu inteligenciju (Sternberg, 1985).
Korištenje check-lista i sličnih inventara temeljenih na subjektivnim mjerama ima značajno ograničenje, a to je činjenica da su ljudi nepouzdan ‘instrument’ za procjenu. No, omjer grešaka može se smanjiti postavljanjem jasnih, uravnoteženih i dobro definiranih kriterija kao i angažiranje kompetentnih učitelja u procjenjivanju.
Kako bi se smanjili rizici obje metode, potrebno je provesti individualne intervjue kako bi se procijenila motivacija učenika u smislu interesa, ambicija i dugoročne motivacije za učenje na višoj razini. Također, kao mjeru opreza, potrebno je uputiti trajno praćenje u redovnoj nastavi.
Betts, G. & Neihart, M. (1988). Profiles of the Gifted and Talented. Gifted Child Quarterly.. 32. 248-253.
Sternberg, R. J. (1985). Beyond IQ: A Triarchic Theory of Intelligence. Cambridge University Press.
Pfeiffer, S. I., Shaunessy-Dedrick, E., & Foley-Nicpon, M. (Eds.). (2018). APA handbook of giftedness and talent. American Psychological Association
Autor: Ivan Alagić, dipl.psih.