Sredinom travnja 2024. u Klikeraju smo proslavili 10. rođendan i osvrnuli se na naš dosadašnji rad. I mi smo učili u prvom desetljeću i razvijali se, osobno, ali i kao organizacija. Sabrali smo 10 najvažnijih lekcija koje smo do sada naučili:
NIJE SVE TAKO SIVO: Premda se u javnom prostoru često govori o tome kako društvo zanemaruje potrebe darovitih učenika, ako pomnije potražimo u obrazovnom sustavu, ali i izvan njega, pronaći ćemo mnoštvo primjera obrazovnih praksi namijenjenih upravo darovitima. Slažemo se da bi situacija mogla biti bolja, no posljednjih nekoliko godina uočavamo promjene koje nam ulijevaju optimizam.
MREŽA: U organiziranju sustavnog rada s darovitom djecom i učenicima na duži period jednu od ključnih uloga igrat će mreža ustanova ili stručnjaka. Umrežavanje više vrtića ili škola s institucijama ili tvrtkama različitih profila doprinosi mogućnosti kreiranja naprednih kurikuluma i programa te omogućavanju kontakta učenika s ekspertima i izvorima specifičnog znanja.
VRIJEME: Za razvoj talenata kod darovitih učenika potrebno je vrijeme. Koliko vremena je potrebno za to? Na to pitanje, čini se, nema univerzalnog odgovora. To uvijek ovisi o životnim i obrazovnim okolnostima i resursima, specifičnostima domene u kojoj učimo i koju istražujemo, ali i o samom učeniku i njegovim karakteristikama.
POSTIGNUĆA: Školska i izvanškolska postignuća često su istovremeno i metoda i cilj u obrazovanju darovitih učenika. Međutim, postizanje izvrsnih rezultata u nekim slučajevima nije ono što je u nekom trenutku potrebno. Ovisno o aktualnim potrebama nekih učenika inzistiranje na visokom postignuću može biti ometajući faktor. U konačnici, psihološka dobrobit i zadovoljstvo sobom krajnji su cilj obrazovnih intervencija, posebice u mlađim uzrastima.
PUTANJA: Razvoj darovitosti odnosno talenta kod različitih pojedinaca može imati vrlo različite oblike. Prvenstveno zbog osobnih karakteristika i životnih okolnosti svake osobe, ali i zbog specifičnosti domena u kojima pojedinac razvija svoj talent. U nekim domenama, kao što je primjerice sport, visoke razine kompetentnosti mogu se postići u relativno ranoj dobi, dok druge domene zahtijevaju dulje vrijeme razvoja te profesionalno ali i životno iskustvo (kao primjerice u medicini). Iz tog razloga možemo očekivati različite putanje razvoja talenta, čak i kod učenika koji pokazuju potencijal unutar iste domene.
TIM: Sustavni rad s darovitim učenicima često je zahtjevan, što zbog prirode takvog posla, što zbog karakteristika darovitih učenika kao što su brzina učenja, stalna potreba za (sve) kompleksnijim sadržajima i specifičnosti socioemocionalnog razvoja. Kako se svi ovi izazovi ne bi sveli na nekolicinu osoba za dugoročno kvalitetan rad potrebno je organizirati tim u kojem se jasno planiraju aktivnosti i raspodjeljuju uloge i zadaci.
TEORIJA: Kurt Lewin je još 1965. napisao da ništa nije tako praktično kao dobra teorija. Nije nevažno od kojeg teorijskog polazišta polazimo kada je u pitanju rad s darovitim učenicima jer će naše polazište određivati kratkoročne i dugoročne strategije, dizajne kurikuluma i konkretne prakse. Načelno trebamo odabrati jednu makroteoriju darovitosti i na njoj temeljiti koncepte rada i praktične intervecije.
PRAKSA: Nerijetko možemo čuti kako nedostaje smjernica, pristupa, alata i tehnika za rad s darovitim učenicima. Međutim, situacija je upravo suprotna. U suvremenoj literaturi iz područja obrazovanja i visokih postignuća postoje mnoštvo dokumentiranih primjera praksi koje se mogu prilagođavati i primjenjivati u svakodnevnom radu.
DRUŠTVO SLIČNIH: Iznadprosječne, i često impresivne, sposobnosti darovitih učenika nešto je što je vjerojatno najuočljivije u njihovom razvoju. Većina obrazovnih intervencija usmjerena je upravo na poticanju tih sposobnosti u razvoju talenata i postizanju uspjeha. To svakako doprinosi ostvarivanju osobnih potencijala svakog djeteta, osjećaju zadovoljstva sobom i osobnom rastu. No, je li to dovoljno? Kao i sva druga djeca, daroviti mališani također imaju potrebu družiti se sa sebi sličnima. U svakodnevnoj praksi često se događa da u nekom razredu ili okruženju pojedini učenik nema vršnjaka sličnih karakteristika ili interesa. U planiranju naprednih programa škole uvijek trebaju imati na umu da aktivnosti koje uvrštavaju u kurikulume uvijek uključuju skupine darovitih učenika,iz različitih razreda kako bi se svim učenicima (posebice onima koji teško ostvaruju kontakte) omogućilo upoznavanje, druženje i učenje s vršnjacima sličnih osobina.
RAZNOLIKOST: Kreativnost kao osobina može biti nepredvidiva, posebice ako razmatramo na njezine predispozicije, dinamiku razvoja i specifičnu domenu u kojoj se može pojaviti. Ako želimo pronaći kreativnu iskru kod pojedinog djeteta iz koje će spontano i s lakoćom stvarati vlastite zamisli i ideje morali bismo pronaći određenu domenu ili područje u kojemu će se ta kreativnost razvijati. Točnije, dijete samo bi trebalo pronaći to područje. Zato je ključno osigurati raznoliko okruženje s mnoštvom izvora znanja i mogućnosti stjecanja iskustava u kojemu će dijete moći samostalno istraživati i iskušavati svoje okruženje ali i vlastite interese i sposobnosti.