Od početka vremena priprema hrane bila je elementarna i jedna od najosnovnijih i najbitnijih ljudskih aktivnosti, kako pojedinačno tako i kolektivno. Vještine potrebne za pronalaženje jestivih namirnica i vještine potrebne za pripremu jela mijenjale su se kroz povijest i, kako su se ljudske zajednice sve više razvijale, počele su postupno postajati učinkovitije i sofisticiranije. Uz razvoj društvenih standarda u pogledu kvalitete namirnica i hrane općenito, evoluirala je i uloga kuhara. To se posebno promijenilo u posljednjih pedesetak godina. Danas kuhar nije anonimni sluga koji priprema hranu pripadnicima viših slojeva društva, već gotovo pa umjetnik s reputacijom i utjecajem na ovu specifičnu domenu. Kuhar je profesionalac koji u kreiranju i proizvodnji jela spaja znanja iz kuharstva, kulture, povijesti, umjetnosti i poduzetništva. U njegovom profesionalnom razvoju jednu od ključnih uloga ima obrazovanje.
Današnja svijest društva o ovom fenomenu očituje se u javnim školama i nastavnim planovima i programima verificiranim od strane države. Ugostiteljske i turističke škole imaju standardne programe namijenjene učenicima koji žele postati profesionalni kuhari. Također, škole razvijaju i napredne aktivnosti i programe namijenjene učenicima koji pokazuju iznadprosječno razvijene vještine, talente i postignuća u ovoj specifičnoj domeni. Ovakvi učenici će vjerojatno postati ugledni profesionalci i chefovi u poznatim restoranima. Ili će restorani upravo zbog njih postati poznati.
Što, dakle, čini kuharski talent? Zanimljivo je kako se pitanjem psihološke osnove kuharskog talenta suvremena znanost nije opsežno bavila, unatoč temeljnoj važnosti ove ljudske aktivnosti. Služeći se postojećim teorijskim modelima (npr. Renzulli, 1978) mogli bismo reći da je talentirani kuhar osoba koja zahvaljujući iznadprosječnim sposobnostima, motivaciji i kreativnosti dosljedno postiže iznadprosječne rezultate u području kuharstva. Prema Gagneu (2004) talentiranog kuhara opisuje sistematično razvijen talent u ovoj domeni zahvaljujući urođenim predispozicijama. Ako bismo htjeli zagrebati ispod površine ovih općenitih definicija otkrit ćemo dinamičnu interakciju nekoliko faktora (Beghetto i sur. 2014). Suvremenija istraživanja pokazuju da izrazito uspješni kuhari i chefovi (vlasnici Michelinovih zvjezdica) osim posjedovanja kuharskog znanja, pokazuju i funkcionalnu i estetsku kreativnost (Cropley, 2010), razvijene socijalne vještine te vještine izgradnje reputacije. Također, čini se da uspješni i ugledni chefovi nisu centralne figure u radnom miljeu kojem pripadaju (Aubke, 2013). Uzevši u obzir složenost same kuharske profesije te kompleksnost drugih kompetencija koje profesionalac u današnjem vremenu treba imati kako bi bio uspješan, možemo zaključiti da pojedinac doista treba imati nešto posebno kako bi zavrijedio primjerice Michelinov status.
Kako istraživačka i teorijska saznanja možemo iskoristiti u obrazovanju? Premda je identifikacija darovitih učenika na svim razinama obrazovanja uglavnom nesistematična u našem obrazovnom sustavu, kuharske strukovne škole imaju tradiciju vrlo kvalitetnih naprednih aktivnosti namijenjenih učenicima koji pokazuju visoke potencijale. Praktična nastava, kontakt s ekspertima, natjecanja, kontakt s poslodavcima i sustav stipendiranja, smotre i sajmovi, izvannastavne aktivnosti i mentorstvo… daroviti kuhari doista imaju širok prostor u kojemu mogu vježbati svoje talente i razvijati svoju kreativnost.
No, kako bi se sustav obrazovanja darovitih u strukovnom obrazovanju unaprijedio bilo bi nužno razvijati napredne kurikulume koji bi uključivali prethodno navedene čimbenike i time doprinijeli konačnom razvoju kuharske ekspertnosti: kreativnost i inovativnost, komunikacijske i druge socijalne vještine, upoznavanje s marketingom i izgradnjom reputacije, osobne i emocionalne kompetencije tolerancije na stres i dinamiku radnog okruženja, poznavanje kultura i kulinarskih tradicija i sl.
Aubke, F. (2013). Creative hot spots: A network analysis of German Michelin starred chefs. Creativity and Innovation Management, 23, 3–14. http://dx.doi.org/ 10.1111/caim.12044
Beghetto, R., Kaufman, J. & Hatcher, R. (2015). Applying Creativity Research to Cooking. The Journal of Creative Behavior. 50. n/a-n/a. 10.1002/jocb.124.
Cropley, D.H., & Cropley, A.J. (2010). Functional creativity: Products and the generation of effective novelty. In J.C. Kaufman & R.J. Sternberg (Eds.), Cambridge handbook of creativity (pp. 301–320). New York: Cambridge University Press.
Gagné, F. (2004). Transforming gifts into talents: The DMGT as a developmental theory. High Ability Studies, 15, 119–147.
Renzulli, J. S. (1978). What makes giftedness? Reexamining a definition. Phi Delta Kappan, 60, 180–184, 261
Autor: Ivan Alagić,dipl.psih.