Nastavne sadržaje koji su obuhvaćeni standardnim planovima i programima u školi daroviti učenici u pravilu savladaju s manjom ili većom lakoćom. Djeca s visokim potencijalima po svojoj prirodi uspijevaju brže, lakše i dublje usvajati vještine, znanja i druge kompetencije. To otvara prostor za dodatne, kompleksnije sadržaje za kojima učenici pokazuju potrebu i interese. No, kakvi trebaju biti spomenuti dodatni sadržaji? Ako talent shvaćamo kao sistematično razvijene kompetencije u nekom području tada možemo zaključiti da dodatni sadržaji za učenje moraju biti pažljivo odabrani i svrsishodni.
U školskom i izvanškolskom obrazovanju rad s darovitim učenicima pretpostavlja kreiranje posebnog, naprednog kurikuluma. Ovakvi kurikulumi mogu proširivati standardni školski kurikulum ili mogu uključivati domene koje nisu tipično akademske tj. školske.
Škole kao ustanove u svom radu najčešće koriste dodatnu nastavu i izvannastavne aktivnosti kao prostor u kojemu darovitim učenicima omogućavaju naprednije nastavne sadržaje i aktivnosti te prilike za razvijanje talenata. U tom prostoru kurikulum za darovite učenike bi, kao što je već spomenut, trebao biti organiziran na određeni način. Pri kreiranju takvog kurikuluma valjalo bi se voditi određenim smjernicama.
1.Struktura. Premda se kurikulumi namijenjeni darovitim učenicima najčešće odvijaju izvan klasične 45-minutne strukture klasične nastave, i takav kurikulum treba biti isplaniran i pomno organiziran. Sadržaji, teme, vježbe i druge aktivnosti kroz proces učenja ili školsku godinu trebaju biti povezani na smislen način i voditi prema unaprijed određenom cilju učenja.
2.Kompleksnost. Kurikulum namijenjen darovitim učenicima trebao bi biti kompleksan i izazovan. Treba obuhvaćati teme, fenomene, termine i metode rada koje su manje tipične za klasičnu nastavu. Cilj je potaknuti više kognitivne procese: kritičko-analitičko mišljenje, kreativnost, dubinsko učenje i postizanje uvida. Ako radino na vještinama cilj nam je postići više razine automatizacije, izvedbe i virtuoznosti. To možemo potaknuti kompleksnijim, dobro izbalansiranim sadržajima koji će učenicima predstavljati izazov.
3.Interesi. Napredni kurikulum trebao bi se planirati u okviru učenikovih interesa. Bilo da je riječ o nekoj široj domeni, školskom predmetu ili podpodručju korisno je provjeriti učenikovu motivaciju i interese, što bi htio naučiti, na čemu ćemo raditi, što ćemo istraživati i sl.
4.Fleksibilnost i tempo. Kod planiranja kurikuluma za rad s darovitim učenicima valja imati na umu da ovakav način rada ne mora biti organiziran kao klasični nastavni proces. Bavimo se kompleksnim sadržajima koji će povremeno biti krupan zalogaj učenicima bez obzira što imaju visoke sposobnosti. S druge strane neke teme, sadržaje ili vještine učenici će usvojiti vrlo brzo. Zato ovakav način rada od učitelja ili nastavnika zahtijeva fleksibilnost i pripremu određene “zalihe” sadržaja te praćenje učenikovog tempa napredovanja.
5.Rješavanje problema. Iskustva u obrazovanju darovitih učenika su pokazala da se najbolji rezultati u razvijanju (akademskih) talenata postižu kada se učenici uključe u rješavanje problema. Pri tome je važno da problem oko kojega će se graditi proces učenja bude optimalan i realan. Učenici su motiviraniji ako je riječ o problemu koji su sami prepoznali u svojoj okolini, bilo da je riječ o školi ili lokalnoj zajednici u kojoj žive. Zadatak učitelja ovdje je organizirati istraživačko ili problemsko učenje, osigurati izvore znanja i alate koji su primjereni učenicima bez obzira na činjenicu da su daroviti.
6.Otvorenost. Zadaci i aktivnosti koji su predviđeni posebnim kurikulumom pretežno bi trebali biti tzv. zadaci otvorenog tipa. Kada pred učenike postavljamo zadatke koji nemaju predvidljivo ili očekivano rješenje nego vlastito rješenje tada učenike stavljamo u okruženje u kojemu moraju koristiti svoje kreativne potencijale, viziju i maštu. Dakako da će to zahtijevati određene naputke i usmjeravanje od strane učitelja ili nastavnika, ali cilj poučavanja u ovom smislu je pomoći učeniku da donese njegovo originalno rješenje koje će se temeljiti na određenim znanjima.
7.Samostalnost. Iznimno je važno u posebnim kurikulumima njegovati dječju samostalnost i autonomiju. Samostalnost u istraživanju i
stvaranju određenih rješenja, autonomija u odlučivanju i činjenju grešaka od ključne su važnosti za razvoj pozitivne slike o sebi i akademskog samopouzdanja.
8.Produkti. Svaki proces istraživačkog ili problemskog učenja trebao bi rezultirati nekim produktom, nečime što učenik može objektivno analizirati i evaluirati. Bilo da je riječ o malom znanstvenom radu, maketi broda, plesnooj koreografiji ili radio drami, učenik bi trebao imati osjećaj da je njegov trud i rad u prethodnom periodu vodio do određenog, realnog cilja i da jedna etapa tu završava. U ovom trenutku učenik može evaluirati vlastiti rad, usporediti što se promijenilo u odnosu na početnu točku rada i uvidjeti u kojem smjeru će ići nastavak procesa učenja.