Darovitost (ili nadarenost) tradicionalno označava sposobnost postizanja iznadprosječnih ili izvanrednih uradaka u nekim aktivnostima. Premda, kako se smatra, postoji preko dvjesto definicija darovitosti, one se uglavnom slažu u tome da je darovitost skup naslijeđenih i stečenih osobina koji pojedincu omogućuje trajni uspjeh u nekom društveno prihvaćenom području. Povijesno gledano, darovitost je u početku predstavljala posjedovanje iznadprosječno visokih sposobnosti (visoki IQ) i gdje je naglasak bio na genetskim predispozicijama. Međutim, pokazalo se da visoke sposobnosti nisu jedini čimbenik iznadprosječne uspješnosti. Suvremene teorije, primjerice Gagneova, Sternbergova ili Renzullijeva teorija darovitosti, navode da možda i presudnu važnost imaju okolinski (odrastanje u poticajnoj okolini), ali i motivacijski i osobni čimbenici.
No, kako u svakodnevici prepoznati dijete s visokim potencijalima? Ponekad vjerojatno pomislimo kako teorije nisu tako praktične kada je riječ o konkretnim situacijama u svakodnevnom životu i radu. Naposlijetku, svi smo toliko različiti. Ipak, istraživanja karakteristika darovitih učenika pokazuju da neke sličnosti doista postoje. Važno je naglasiti da se pojedine osobine nisu prisutne kod sve djece i da se kod različite djece ne pojavljuju istovremeno. Webb i suradnici navode sljedeće karakteristike:
- neuobičajena budnost (već od najranije dobi)
- izrazito brzo učenje i brzo oblikovanje misli
- lako učenje bazičnih vještina uz malo vježbe
- izvrsno pamćenje
- neuobičajeno širok vokabular u odnosu na dob
- kompleksno strukturiranje rečenica neuobičajeno za dob
- razvijeno razumijevanje rečeničnih nijansi, metafora i apstraktnih ideja
- uživanje u rješavanju problema (posebice matematičkih problema i “mozgalica”)
- samostalno učenje čitanja i pisanja u predškolskoj dobi
- duboki, intenzivni osjećaji i reakcije
- visoka osjetljivost
- apstraktno, kompleksno i logičko mišljenje
- sklonost idealizmu i osjetljivosti za pravdu od rane dobi
- zabrinutost za društvena i politička pitanja te nepravdu
- širok opseg pažnje i visoka koncentracija
- sanjarenje i okupiranost vlastitim mislima
- široki interesi (ili izrazita usredotočenost u jednom području)
- visoko razvijena znatiželjnost
- interes prema eksperimentiranju i obavljanju stvari na drugačije načine
- stvaranje netipičnih kombinacija ideja
- razvijen smisao za humor (ili neobičan humor)
- želja za organiziranjem stvari, aktivnosti ili druge djece u npr. igri
- snažne imaginacije (ponekad imaginarni prijatelji u predškolskoj dobi)
Ivan Alagić, dipl.psih.
Literatura:
Petz, B. (Ur). (2005). Psihologijski rječnik. Naklada Slap
Sternberg, R. J. (1997). A Triarchic View of Giftedness: Theory and Practice. u N. Coleangelo i G. A. Davis (Ur.), Handbook of Gifted Education
Vlahović-Štetić, V. (Ur.). (2005). Daroviti učenici: teprijski pristup i primjena u školi. Institut za društvena istraživanja, Zagreb
Webb, J., Gore, J., Amend, E., DeVries, A. (2007). A parent’s guide to gifted children.Tuscon, AZ: Great Potential Press
Odgovori