Kada govorimo o vrstama mi\u0161ljenja ne mo\u017eemo izbje\u0107i najpopularniju podjelu na konvergentno i divergentno. Divergentno mi\u0161ljenje se \u010desto pojavljuje kao sinonim za kreativnost, a temeljno zna\u010denje mo\u017ee se prevesti kao \u201emisliti u vi\u0161e pravaca\u201c. Konvergentno mi\u0161ljenje je najjednostavnije re\u010deno ono \u0161to vje\u017ebamo cijeli \u017eivot iliti \u201emisliti u jednom ispravnom pravcu\u201c. Tipi\u010dno \u201e\u0161kolsko\u201c u\u010denje \u00a0izgleda tako da dobijemo veliku koli\u010dinu informacija koju moramo na neki na\u010din oblikovati i zapamtiti. To radimo jer postoji velika vjerojatnost da \u0107e nam upam\u0107ena informacija trebati za rje\u0161avanje problema. Kao \u0161to samo ime govori, konvergentno, iz mno\u0161tva informacija odabiremo jednu koja odgovara na\u0161em problemu. Ljudi se razlikuju po tome koliko dobro im idu ovakvi zadaci, neki su u njima izvrsni, a neki su pak izvrsni u druga\u010dijem na\u010dinu razmi\u0161ljanja, onom divergentnom. Za osobe koje su dobre u konvergentnom na\u010dinu razmi\u0161ljanja dobra vijest je kako ve\u0107ina analiza \u0161kolskih ud\u017ebenika pokazuje sli\u010dne rezultate, gotovo 2\/3 sadr\u017eaja odnosi se na zadatke konvergentnog mi\u0161ljenja i kognitivne memorije.<\/p>\n
Lako \u0107ete ih prepoznati to su zadaci tipa jedan problem jedan odgovor, zadaci izbora (zaokru\u017ei to\u010dan odgovor), nadopuni, objasni, pove\u017ei\u2026 testovi inteligencije mjere ovaj na\u010din mi\u0161ljenja bilo da se radi o verbalnom ili neverbalnom testu. Bez ovakvog na\u010dina razmi\u0161ljanja te\u0161ko da bi mogli donositi zaklju\u010dke, posebice ne one smislene. Konvergentno mi\u0161ljenje zahtijeva brzinu, to\u010dnosti i logiku, a \u0161to vi\u0161e vje\u017ebamo ovakve zadatke bit \u0107emo sve uspje\u0161niji u njima. Za\u0161to? Jer ve\u0107ina zadataka zahtijeva provjerene puteve rje\u0161enja, poznate tehnike i naravno znanje o problemskoj situaciji. Zadaci dosje\u0107anja najjednostavniji su primjer konvergentne kognicije, a usudili bi se re\u0107i i naj\u010de\u0161\u0107i i najgori. Nekako se konvergentno mi\u0161ljenje po\u010delo poistovje\u0107ivati s zadacima prepoznavanja i dosje\u0107anja iako zadaci koji poti\u010du ovakav na\u010din mi\u0161ljenja mogu biti puno kompleksniji, ma\u0161tovitiji, a time i za onoga tko \u0107e ih rje\u0161avati poticajniji. Ako uzmemo izvornu definiciju konvergentnog mi\u0161ljenja koje uklju\u010duje sintezu informacija onda su zadaci dosje\u0107anja jako lo\u0161 primjer za isto. Jedan od razloga za\u0161to je konvergentno mi\u0161ljenje toliko obuhva\u0107eno kada se radi o provjerama bilo kakve\u00a0 vrste je taj \u0161to su takvi testovi standardizirani, tj. znamo to\u010dan odgovor. Kod divergentnog mi\u0161ljenja to nije slu\u010daj pa ga je puno te\u017ee ocijeniti \u0161to u situacijama bilo kakve selekcije mo\u017ee predstavljati pote\u0161ko\u0107u. Mo\u017eda, lo\u0161iji primjer od samog dosje\u0107anja kao zadatka konvergentnog mi\u0161ljenja je \u00a0nedostatak primjera sinteze sadr\u017eaja koji pou\u010davamo izvan samog podru\u010dja pou\u010davanja. Jasnije re\u010deno, bilo da govorimo o sintezi (ili \u0161kolskim rje\u010dnikom re\u010deno korelaciji) me\u0111u predmetima ili sintezi sa praksom, tj. \u017eivotom. Stvari koje u\u010dimo kroz \u017eivot ne funkcioniraju odvojeno jedna od druge, pa tako ni znanje koje skladi\u0161timo s namjerom da \u0107e nam trebati u nekoj problemskoj situaciji ne treba pospremati na takva na\u010din, a niti ga provjeravati. To je vrlo o\u010dito i iz \u010dinjenice da \u0161to vi\u0161e povezujemo ono \u0161to u\u010dimo sa starim znanjem lak\u0161e se i dosje\u0107amo. Neva\u017eno jesmo li u su\u0161tini vi\u0161e konvergentni ili divergentni mislilac konvergentan na\u010din razmi\u0161ljanja je ono \u0161to \u0107e nas u \u017eivotnim situacijama najvi\u0161e ocjenjivati (i cijeniti).<\/p>\n
Kada govorimo o kreativnom procesu ovaj na\u010dni razmi\u0161ljanja je ono \u0161to zaokru\u017euje cijelu pri\u010du. Faze jednog i drugog na\u010dina razmi\u0161ljanja se izmjenjuju neprestano, ali kako bismo dobili jednu ideju i od nje gotovi produkt ne mo\u017eemo bez konvergentnog mi\u0161ljenja. Za\u0161to? Jer se oslanja na znanje. \u0160to imamo vi\u0161e znanja, imamo i vi\u0161e ideja, ideje se vrlo \u010desto kombiniraju, a razvoj i provo\u0111enje ideje u praksu \u010desto uklju\u010duje provjerene obrasce koji funkcioniraju. Dok nas divergentna produkcija lansira u svemirske prostore, konvergentna nas dr\u017ei \u010dvrsto na zemlji. Jedno bez drugoga ne ide. Ovakav na\u010din postavljanja stvari je vrlo isklju\u010div, pa mo\u017eemo re\u0107i kako slu\u017ei ilustracije radi. Naravno, da su ljudi sposobni uvje\u017ebati jednu ili drugu vrstu mi\u0161ljenja te zasigurno nisu isklju\u010divo konvergentni ili isklju\u010divo divergentni mislioci. Ipak, va\u017enost ova dva mi\u0161ljenja i njihovu isprepletenost vidimo i na mnogim drugim primjerima. Prilikom rje\u0161avanja zadataka koja uklju\u010duju jednu ili drugu vrstu mi\u0161ljenja uo\u010den je razli\u010dita EEG aktivnost. To bi dalo naslutiti i razli\u010dite procese koji se odvijaju u pozadini.\u00a0 Emocionalna stanja o kojima izvje\u0161\u0107uju sudionici istra\u017eivanja u razli\u010ditim tipovima zadataka razlikuju se, pozitivna za divergentno i negativna za konvergentno. Ako ste stekli dojam da sve prethodno napisano vrijedi za odrasle, onda je je on sasvim pogre\u0161an. Isti obrasci doga\u0111aju se i kada dijete poku\u0161ava rije\u0161iti zadatak po svojoj prirodi naj\u010de\u0161\u0107e konvergentan. Zavezati vezice na cipeli, oprati zube, nacrtati ku\u0107u, otpjevati pjesmicu\u2026 Vrlo \u010desto su i razli\u010dite aktivnosti koje se koriste ne bili potaknule kreativnost ili divergentno mi\u0161ljenje zapravo konvergentne. Uzmimo samo primjer upotrebe likovnog materijala. Djeci ponudimo tempere, kistove i jesensko li\u0161\u0107e uz zadatak da prou\u010de kako li\u0161\u0107e izgleda i poku\u0161aju nacrtati svoj primjer. Ovo je tipi\u010dan zadatak konvergentnog mi\u0161ljenja budu\u0107i da se zahtijeva to\u010dno odre\u0111ena reprodukcija. Divergentan zadatak bio bi djeci re\u0107i da bez obzira na izgled jesenskog li\u0161\u0107a poku\u0161aju osmisliti svoju verziju, da mijenjaju izgled, boju, oblik itd.<\/p>\n
Kada govorimo o didaktici vezanoj za konvergentno mi\u0161ljenje vrlo su male \u0161anse da proma\u0161ite ili pogrije\u0161ite u kupovini ako ga \u017eelite vje\u017ebati. Najve\u0107i postotak je upravo dizajniran za ovo mi\u0161ljenje, a na nekoj su razvijeni i cijeli programi, poput primjerice Montessori programa.<\/p>\n
Klikeraj je osmislio igru koja za zove Krug, a osnovna logika u podlozi je sinteza sadr\u017eaja. Igra\u010d se mora dosjetiti relevantnih informacija iz razli\u010ditih podru\u010dja i povezati ih u jednu smislenu. Igra poti\u010de integraciju znanja. \u0160to vi\u0161e znanja imamo to je igra bogatija. Na plo\u010di se nalaze kategorije koje su promjenjive, a zadatak je uvijek isti povezati sadr\u017eaj i prona\u0107i to\u010dno rje\u0161enje.<\/p>\n
Slijede neki od primjera koje su polaznici edukacija i korisnici igara izveli za mla\u0111e \u201eu\u010denike\u201c.<\/p>\n
Kategorije su:<\/p>\n
slova-zadatak je prona\u0107i rije\u010d, brojevi-kazaljake imaju matemati\u010dke funkcije, dijelovi i karakteristike \u017eivotinja-zadatak imenovati \u017eivotinju, ekologija-upoznavanje s pojmovima i sinteza sadr\u017eaja, boje-prona\u0111i predmet odre\u0111enih boja, emocije-kategorije su ekspresije lica, a zadatak pogodi emociju<\/p>\n
Starija djeca igraju bez ikakve prilagodbe standardnu igru, osnovni uvjet je da znaju zna\u010denja kategorija. A zamislite tek koliko bogata igra postaje kad su njezini igra\u010di odrasli koji imaju znanje iz svih kategorija!<\/p>\n
U prilogu se nalazi snimka u kojima polaznica koristi i prilago\u0111ava igru sadr\u017eajima koje ju zanimaju-bajkama!<\/p>\n